1 Kletva ned kol 14, 2011 12:31 pm
†Shalott†
Golden member
Sklopljenih očiju i rasute kose
Klečala je nemo pred pločom mermernom
Pustila je duse da je dalje nose
Žaleći nad svojom sudbinom čemernom
Suva tanka usta ostala su nema
Crni veo vešto skrivao je lice
Njen sin je dobro,on samo drema
Ustaće čim opet zapevaju ptice
Prošlo je vreme,a čula ih nije
Ostala je gluva od bola i jada
Gde li je dečak?Gde li se krije?
Zašto joj nije u naručju sada?
Ljuljaju li ga hladna i daleka mora?
Možda negde sam pod suncem gori?
Mesec se povukao,već tu je zora,
Žena tad tiho počinje da zbori:
"Proklet da je od ovog časa,
Onaj što čedo jedino mi uze
Nek' muče ga u paklu dok vrišti iz sveg glasa
Sumporne moje popio suze.
Crna zemlja bila mu teška
U večnoj tami lutala mu duša
Svakoga dana harpije ga jele
Dok moje uzdahe nad detetom slusa.
Naredni dani svi kisni bili
Svetlosti zraci nek' nestanu sada
Sivi se oblaci nad ljudima svili
Zauvek umrla svaka nada"
Dugo je klela,jos duže bdila
Na kraju bez snage na tlo glavu spusti
Večni san,ona je usnila
Ne mogavši sina samoga da pusti.
U gluvo doba,govore ljudi
Jos uvek se čuje tužan majčin glas
A čovek,što nevinom krvlju je uprljan
Nikada neće pronaći spas.