Carlisle i Rosalie krenuli su za tren oka,
odjurivši na kat. Cuo sam ih kako raspravljaju o tome bi lije možda
trebalo zagrijati za nju. Gah. Upitao sam se kakav još rekvizitarij
kuce strave imaju ovdje. Hladnjak pun krvi, tu je. Što još? Tamnica za
mucenje? Soba s lijesovima?
Edvvard je ostao, držeci Bellinu ruku.
Lice mu je opet bilo mrtvo. Kao da nije imao energije da zadrži cak ni
onaj tracak nade koji je prije imao. Gledali su se u oci, ali ne onako
sladunjavo.
Bilo je kao da vode razgovor. Pomalo su me podsjecali na Sama i Emily.
Ne, nisu bili sladunjavi, ali zbog toga mi ih je samo bilo teže gledati.
Znao
sam kako je Lei, koja je to stalno morala gledati. Slušati u Samovoj
glavi. Jasno, svima nam je bio bed zbog nje, nismo bili neljudi -
dobro, bar u tom smislu. Ali mislim da smo joj zamjerali kako se
postavlja. Kako se breca na svakoga, nastoji da se svi zajedno osjecamo
jednako jadno kao ona.
Nikad joj više necu to zamjeriti. Kako se itko može sprijeciti od širenja ovakve ojadenosti?
Kako bi se itko mogao ne pokušati riješiti bar djelica tereta prebacivanjem truncice na nekoga drugog?
A ako to znaci da moram imati copor, kako da joj zamjerim to što je narušavala moju slobodu?
I ja bih jednako postupio. Kad bi se nekako moglo pobjeci od ove boli, to bih takoder ucinio.
Rosalie
je za sekundu jurnula natrag u prizemlje, prohujala sobom kao oštar
povjetarac, nadižuci smrad paljevine. Zastala je u kuhinji, a ja sam
zacuo škripanje vrata ormarica.
"Ne prozirnu, Rosalie", promrmljao je Edvvard. Prevrnuo je ocima.
Bella gaje radoznalo pogledala, ali Edvvard joj je samo odmahnuo glavom.
Rosalie je odjurila natrag kroz prostoriju i ponovno se izgubila.
"Ti
si se ovoga sjetio?" prošaptala je Bella, zvuceci oporo dok se trudila
biti dovoljno glasna daje cujem. Zaboravljala je daje cujem sasvim
dobro. Nekako mi je godilo kako ocito cesto zaboravlja da nisam posve
ljudsko bice. Približio sam joj se, da se ne mora toliko naprezati.
"Nemoj na mene svaljivati krivnju. Tvoj vampir je samo probrao zlurade opaske iz moje glave."
Slabašno se osmjehnula. "Nisam te više ocekivala vidjeti."
"Aha, ni ja tebe", rekao sam.
Bilo
mi je cudno samo tu stajati, ali vampiri su razmaknuli sav namještaj da
postave medicinsku opremu. Slutio sam da im to ne smeta - nema neke
razlike izmedu sjedenja i stajanja kad si kamenit. Ne bi ni mene
narocito smetalo, samo da nisam bio tako iscrpljen.
"Edvvard mi je rekao što si morao uciniti. Žao mije."
"Nema frke. Prije ili poslije, morao sam puknuti zbog nekog Samova zahtjeva", slagao sam joj.
"I Seth", prošaptala je.
"Njemu je zapravo drago što je od pomoci."
"Mrzim ti stvarati probleme."
Kratko
sam se nasmijao - zvucalo je prije kao lavež negoli smijeh. Tiho je
uzdahnula. "Valjda to nije ništa novo, zar ne?" "Pa ne, baš i nije."
"Ne moraš ostati da ovo gledaš", rekla je, jedva oblikujuci rijeci ustima.
Mogao
sam otici. Vjerojatno bi mi to bilo pametno. Ali ako odem, s obzirom na
to kako ona sada izgleda, mogao bih propustiti posljednjih petnaest
minuta njezina života.
"Stvarno nemam kamo", rekao sam joj,
nastojeci suspregnuti emocije u glasu. "Daleko mi je manje ugodno biti
vuk otkako nam se Leah pridružila."
"Leah?" zgranula se.
"Nisi joj rekao?" upitao sam Edvvarda.
Samo
je slegnuo ramenima ne odmicuci oci s njezina lica. Bilo mi je jasno da
ga ta vijest nije narocito uzbudila, da je ne smatra vrijednom
prenošenja dok se odvijaju znacajnija zbivanja.
Bella to nije tako olako primila. Djelovalo mi je kao da je za nju to loša vijest.
"Zašto?" dahnula je.
Nisam htio ulaziti u podroban prozni prikaz.
"Da drži Setha na oku."
"Ali Leah nas mrzi", prošaptala je.
Nas. Krasno. Samo, bilo mi je ocito da se boji.
"Leah nikoga nece gnjaviti." Osim mene. "U mom je coporu" - mrštio sam se na te rijeci - "tako da sluša što joj ja kažem." Gah.
Nisam imao dojam da je Bella prihvatila to objašnjenje.
"Tebe plaši Leah, ali plavokosa psihopatica ti je najbolja frendica?"
S kata se zaculo tiho siktanje. Super, cula me.
Bella me mrko pogledala. "Nemoj. Rose... razumije."
"Ma da", progundao sam. "Razumije da ceš umrijeti i baš je briga, samo ako na kraju bude mogla dobiti svoj mutantni nakot."
"Prestani biti kreten, Jacobe", prošaptala je.
Nisam
se mogao ljutiti na nju dok je ovako slaba. Umjesto toga, pokušao sam
joj se nasmiješiti. "Ti to kažeš kao da je to moguce."
Bella je na
trenutak pokušala ne uzvratiti mi smiješkom, ali na koncu si nije mogla
pomoci; usnice boje krede razvukle su joj se u kutovima.
A onda su
se uz nas našli Carlisle i spomenuta psihopatica. Carlisle je donio
bijelu plasticnu šalicu - s poklopcem i savitljivom slamkom. A, tako
-ne prozirnu; sad sam shvatio. Edvvard nije htio bez potrebe podsjecati
Bellu na to što radi. Sadržaj šalice nije se vidio. Ali ja sam mu
osjecao miris.
Carlisle je oklijevao, napola ispruživši ruku sa šalicom. Bella ju je pogledala, ponovno u strahu.
"Mogli bismo pokušati nekom drugom metodom", rekao je Carlisle tiho.
"Ne", prošaptala je Bella. "Ne, najprije cu pokušati ovako. Nemamo vremena..."
Isprva
sam pomislio da joj je napokon došlo iz pete u glavu da bi se trebala
brinuti za sebe, ali onda joj je šaka slabašno zalepršala nad trbuhom.
Bella
je ispružila ruku i uzela šalicu od njega. Šaka joj je pomalo drhtala,
i zacuo sam buckanje iznutra. Pokušala se pridici na lakat, ali jedva
da je mogla dici glavu. Tracak jare liznuo mi je hrptom kad sam opazio
koliko je krhkija postala za manje od jednog dana.
Rosalie je pridržala Bellu ispod ramena, a i glavu, kao novorodence. Blondinka je bila sva u bebama.
"Hvala",
prošaptala je Bella. Prešla je drhtavim pogledom preko nas. Još uvijek
je bila dovoljno pri sebi da joj bude neugodno. Da nije bila tako
iscrpljena, kladim se da bi porumenjela.
"Pusti njih", promrmljala je Rosalie.
Postalo
mi je nelagodno. Trebao sam otici kad mi je Bella dala priliku. Nije mi
tu bilo mjesto, nisam tu pripadao. Došlo mi je da klisnem, ali onda sam
shvatio da bi tada samo bilo teže Belli - da bi još teže izašla nakraj
s ovim. Pomislila bi da ne mogu ostati jer mi se gadi. Sto je zamalo i
bilo tocno.
Svejedno. Premda nisam htio preuzeti odgovornost za ovu ideju, nisam je htio ni zacoprati.
Bella je prinijela šalicu licu i onjušila vrh slamke. Lecnula se, a onda složila facu.
"Bella, srce, možemo naci neki lakši nacin", rekao je Edvvard, pružajuci ruku prema šalici.
"Zacepi
nos", predložila joj je Rosalie. Prostrijelila je Edvvardovu ruku
pogledom kao da bije mogla zagristi. Da ju je bar. Kladim se da Edvvard
ne bi to podnio samo tako, a bilo bi mi silno drago vidjeti ga kako
Blondinki cupa ud iz ramena.
"Ne, nije u tome stvar. Nego samo što mi—" Bella je duboko usisala zrak u pluca. "Dobro mi miriše", priznala je sicušnim glasom.
Teško sam progutao, dajuci sve od sebe da mi se gadenje ne primijeti na licu.
"To je dobro", gorljivo je rekla Rosalie Belli. "Znaci da smo na pravom putu. Samo ti pokušaj."
S obzirom na novi izraz lica Blondinke, cudilo me što nije pocela skakati kao da je zabila gol.
Bella
je tutnula slamku medu usne, zažmirila i digla nos. Opet sam zacuo
buckanje krvi u šalici, jer joj se ruka tresla. Srknula je malo, a onda
tiho jauknula, ne otvarajuci oci.
Edvvard i ja prišli smo joj u isti mah. On joj je dotaknuo lice. Ja sam stisnuo šake iza leda.
"Bella, ljubavi—"
"Okej
mi je", prošaptala je. Otvorila je oci i zagledala se u njega. Na licu
je imala izraz... isprike. Molecivosti. Straha. "Još mije i ukusna."
Kiselina mi je bubrila u želucu, prijeteci da ce se preliti. Zaškrgutao sam zubima.
"To je dobro", ponovila je Blondinka, i dalje napaljena. "Dobar znak."
Edvvard joj je samo prislonio dlan uz obraz, svijajuci prste uz njezine krhke kosti.
Bella je uzdahnula i vratila usne na slamku. Ovaj put je pošteno
srknula. Ta gesta nije bila slaba kao sve ostalo na njoj. Kao da ju je
nadvladao neki nagon.
"Kako ti je želudac? Osjecaš li mucninu?" upitao ju je Carlisle. Bella je odmahnula glavom.
"Ne, nije mi muka", prošaptala je. "I to smo docekali, a?"
Rosalie se ozarila. "Izvrsno."
"Ne trcimo pred rudo, Rose", promrmljao je Carlisle.
Bella
je srknula još jedan gutljaj krvi. Zatim je iznenada pogledala
Edvvarda. "Hoce li mi ovo pokvariti zbroj?" prošaptala je. "Ili se
broji tek nakon što postanem vampirica?"
"Nitko ti ne broji, Bella. U svakom slucaju, ovo nitko nije platio glavom." Beživotno se
osmjehnuo. "Dosje ti je i dalje cist."
Više mi ništa nije bilo jasno.
"Poslije cu ti objasniti", rekao je Edvvard, tako tiho da su mu rijeci bile tek dah.
"Sto?" prošaptala je Bella.
"Samo pricam sam sa sobom", elegantno joj je slagao.
Ako mu ovo uspije, ako Bella preživi, Edvvard nece više moci izvoditi te finte, jer ce njezina
osjetila biti britka poput njegovih. Morat ce poraditi na vlastitoj iskrenosti.
Edvvardu su usne zatitrale, odupiruci se osmijehu.
Bella je strusila još nekoliko decilitara, gledajuci pokraj nas, prema prozoru. Vjerojatno se
pretvarala
da nas nema. Ili možda samo mene. Nikom drugom u ovom društvu ne bi se
gadilo to što ona radi. Baš naprotiv - vjerojatno su se jedva
suzdržavali da joj ne otmu šalicu iz ruke.
Edvvard je zakolutao ocima.
Pobogu, kako itko može podnijeti život s njim? Baš je šteta što ne može cuti Belline misli.
Onda bi i njoj poceo totalno ici na jetra, pa bi joj dojadio život s njim.
Edvvard se kratko zahihotao. Bella je smjesta svrnula pogled prema njemu i blago se
osmjehnula kad je vidjela da se smješka. Pretpostavio bih da takvo što vec dosta dugo nije
vidjela.
"Nešto je smiješno?" kazala je tiho.
"Jacob", odgovorio joj je.
Pogledala je ovamo s novim umornim smiješkom za mene. "Jake je prava provala", složila se.
Super, sad sam i dvorska luda. "Bada bing", promrsio sam, slabašno oponašajuci poentiranje gega.
Opet se osmjehnula, a onda opet potegnula iz šalice. Lecnuo sam se kad je slamka pocela
usisavati prazni zrak, stvarajuci glasan zvuk srkanja.
"Uspjela
sam", rekla je, ponosna na sebe! Glas joj je bio jasniji - i dalje
promukao, ali prvi put danas nije bio puki šapat. "Ako zadržim ovo u
sebi, Carlisle, hoceš li izvaditi igle iz mene?"
"Cim bude moguce", obecao joj je. "Da ti pravo kažem, ionako nemaš neke koristi od njih."
Rosalie je pomilovala Bellu po celu, i njih dvije su razmijenile pogled pun nade.
I
svakome je to bilo ocito - šalica ljudske krvi smjesta je donijela
promjenu. Boja joj se vracala - u voštanim joj se obrazima naslucivala
natruha rumenila. Vec se cinilo da joj Rosalieno podupiranje ne treba
toliko. Disala je lakše, a zakleo bih se i da joj je srce kucalo
snažnije i ravnomjernije.
Sve joj se ubrzalo.
Ona utvarna nada u Edwardovim ocima pretvorila se u stvarnu. "Bi li htjela još?" usrdno je
rekla Rosalie. Belli su se objesila ramena.
Edvvard je prostrijelio Rosalie pogledom prije nego što se obratio Belli. "Ne moraš odmah piti još."
"Ma da, znam. Ali... htjela bih", tmurno je priznala.
Rosalie je tankim, oštrim prstima prošla kroz Bellinu mlitavu kosu. "Nemoj da ti bude
neugodno
zbog toga, Bella. Tvoje tijelo ima prohtjeve. Svi to razumijemo." Ton
joj je isprva bio smirujuci, ali onda je oštro dodala: "Svatko kome to
nije jasno ne bi trebao biti tu."
To je ocito bilo upuceno meni, ali
nisam dopuštao da me Blondinka uzruja. Bilo mi je drago što je Belli
bolje. Pa što onda ako mi je razlog tome oduran? Nije da sam išta rekao.
Carlisle je uzeo šalicu Belli iz ruke. "Odmah se vracam."
Bella je zurila u mene nakon što se on izgubio.
"Jake, grozno izgledaš", zaškripala je.
"Gle tko se javlja."
"Ozbiljno ti kažem - koliko vec ima da nisi spavao?"
Razmislio sam malo o tome. "Ha. Nisam baš siguran."
"Ajoj, Jake. Sad još i tebi kvarim zdravlje. Ne budi blesav."
Zaškrgutao
sam zubima. Ona ima pravo ubiti sebe zbog jednog cudovišta, ali ja
nemam pravo propustiti nekoliko noci sna da je gledam kako to radi?
"Odmori se, molim te", nastavila je. "Na katu imaš nekoliko kreveta - slobodno uzmi koji
hoceš."
Izraz Rosaliena lica jasno mi je davao do znanja da barem jedan ne mogu slobodno uzeti.
Upitao sam se zbog toga zašto Besanoj Ljepotici uopce treba krevet. Zar joj je toliko stalo do rekvizita?
"Hvala ti, Bells, ali radije bih spavao na zemlji. Da se maknem od smrada, znaš."
Složila je grimasu. "Tocno."
Carlisle se uto vratio, a Bella je odsutno posegnula prema krvi, kao da joj je nešto drugo na
umu. S istim zamišljenim izrazom lica pocela ju je i srkati.
Stvarno je izgledala bolje. Pridigla se, pazeci na cjevcice, i odgurnula u sjedeci položaj.
Rosalie je bdjela nad njom, ruku spremnih da pridrže Bellu u slucaju da klone. Ali Belli nije
trebala. Duboko udišuci izmedu gutljaja, Bella je brzo iskapila drugu šalicu.
"Kako ti je sada?" upitao ju je Carlisle.
"Nije mi zlo. Nekako sam gladna... samo nisam sigurna jesam li gladna ili žedna, znaš?"
"Carlisle, samo je pogledaj", promrmljala je Rosalie, puna sebe kao macka koja je upravo
proždrla kanarinca. "Ovo je ocito to što joj tijelo traži. Trebala bi popiti još."
"Još
uvijek je ljudsko bice, Rosalie. Treba joj i hrana. Pricekajmo malo da
vidimo kako ce ovo djelovati na nju, pa možda možemo opet pokušati s
hranom. Jede li ti se nešto konkretno, Bella?"
"Jaja", smjesta je
rekla, a onda razmijenila pogled i smiješak s Edvvardom. Njegov je
osmijeh bio krhak, ali u licu mu je bilo više života nego prije.
Tada sam trepnuo, i zamalo zaboravio kako da opet otvorim oci.
"Jacobe",
promrmljao je Edvvard. "Stvarno ti treba sna. Kao što Bella kaže,
svakako slobodno možeš uzeti bilo koji prostor kod nas, premda bi ti
vjerojatno vani bilo udobnije. Ne brini ni zbog cega - obecavam ti da
cu te naci, bude li potrebe."
"Jasno, jasno", promumljao sam. Sad kad se cinilo da Bella ima još koji sat pred sobom,
mogao
bih pobjeci. Naci neko drvo i sklupcati se pod njim... Dovoljno daleko
odavde da miris ne dopre do mene. Krvopija ce me probuditi pode li
nešto ukrivo. Toliko mi duguje.
"Tocno", složio se Edvvard.
Kimnuo sam glavom, te stavio ruku na Bellinu. Njezina je bila ledeno hladna.
"Da ti barem bude bolje", rekao sam.
"Hvala, Jacobe." Okrenula je svoju šaku i stisnula moju. Osjetio sam kako joj tanki vjencani
prsten labavo landra na košcatom prstu.
"Dajte joj, ne znam, nekakvu deku", promrmljao sam kad sam krenuo prema vratima.
Prije
nego što sam stigao donde, dva su urlikanja proparala mirni jutarnji
zrak. Nije se moglo ne cuti neodložnost u njihovu tonu. Ovaj put nije
moglo biti nesporazuma.
"Kvragu", zarežao sam i bacio se kroz vrata.
Bacio sam se tijelom s trijema, puštajuci plamenu da me rastrga usred
skoka. Zaculo se oštro drapanje kad mi se odjeca rasparala. Drek. To mi
je bila jedina odjeca koju imam. A što sad. Sletio sam na šape i
pojurio prema zapadu.
Sto je bilo? viknuo sam u glavi.
Stižu, odgovorio mi je Seth. Barem trojica.
Jesu li razdvojeni?
Trcim pravocrtno prema Sethu brzinom svjetlosti, obecala mi je Leah. Osjetio sam kako joj
zrak puše kroz pluca dok se tjera do nevjerojatnog ubrzanja. Suma je šibala oko nje. Zasad
nema drugih tocaka napada.
Seth, da ih nisi izazivao. Pricekaj me.
Usporavaju. Gah - totalno mije cudno što ih ne mogu cuti. Mislim da... Što?
Mislim da su se zaustavili. Cekaju ostatak copora? Psst. Osjecaš to?
Upio sam njegove dojmove. Slab, bešuman treptaj u zraku.
Netko se fazira ?
Takav mije dojam, složio se Seth.
Leah je uletjela na malu cistinu gdje nas je cekao Seth. Proparala je kandžama po zemlji,
okrecuci se u mjestu kao trkaci auto.
Cuvam ti leda, buraz.
Stižu, rekao je Seth usplahireno. Polako. Išcekuju.
Samo
što nisam, rekao sam im. Nastojao sam letjeti kao Leah. Bilo mi je
grozno biti razdvojen od Setha i Lee dok je potencijalna opasnost bliža
njima nego meni. Loše. Trebao bih biti s njima, izmedu njih i toga što
vec nailazi.
Ma gle tko je sav pun ocinskih osjecaja, oporo je pomislila Leah. Drži situaciju na umu, Leah.
Cetvorica, zakljucio je Seth. Mali je imao dobre uši. Trojica kao vukovi, jedan kao covjek.
Tada sam izbio na malu cistinu i smjesta stao na celo. Seth je odahnuo i zatim se uspravio,
vec zauzevši mjesto pri mome desnom ramenu. Leah mi se svrstala uz lijevo s malo manje
oduševljenja.
Znaci, sad sam po cinu niža od Setha, progundala je sebi u bradu.
Tko prvi, uzima, pomislio je Seth, pun sebe. Uostalom, nisi jošbila Alfina Treca. Ipak
napreduješ.
Ne napredujem kad sam niža po položaju od svoga balavog brata.
Psst! potužio sam se. Baš me briga gdje stojite. Zacepite i pripremite se.
Izbili
su na vidik nekoliko sekundi nakon toga, hodom, kao što je Seth i
mislio. Jared prvi, kao covjek, podignutih ruku. Paul, Quil i Collin
cetveronoške iza njega. U držanju im nije bilo agresivnosti. Zadržali
su se iza Jareda, naculjenih ušiju, pozorni ali smireni.
Samo...
bilo mi je cudno da je Sam poslao Collina, a ne Embryja. Ja to ne bih
ucinio da šaljem diplomatsko izaslanstvo na neprijateljski teritorij.
Ne bih poslao klinca. Poslao bih iskusnog borca.
Finta? pomislila je Leah.
Jesu li Sam, Embry i Brady samostalno krenuli u napad? To mi se nije cinilo izglednim.
Hoceš da provjerim? Mogu optrcati crtu i vratiti se za dvije minute.
Da upozorim Cullenove? upitao se Seth.
Cemu, ako su nas htjeli razdvojiti? upitao sam ih. Cullenovi znaju da se nešto zbiva. Spremni su.
Sam
ne bi bio tako glup... prošaptala je Leah, uma rastrgana strahom.
Zamišljala je kako Sam napada Cullenove sa samo još dvojicom uza se.
Ne, ne bi, primirio sam je, premda je i meni došlo pomalo mucno od prizora u njezinoj glavi.
Cijelo to vrijeme, Jared i tri vuka samo su nas gledali i cekali. Bilo mi je jezovito ne cuti što
Quil, Paul i Collin govore jedan drugome. Izrazi su im bili prazni - necitljivi.
Jared se nakašljao, te kimnuo prema meni.
"Bijela zastava primirja, Jake. Došli smo na razgovor."
Misliš da je to istina? upitao me Seth.
Imalo bi smisla, ali...
Upravo tako, složila se Leah. Ali.
Nismo se opustili.
Jared se namrštio. "Bilo bi nam lakše razgovarati kad bih i ja vas cuo."
Odupro sam mu se pogledom. Nisam se namjeravao fazirati sve dok mi situacija ne postane
ugodnija. Sve dok mi ne bude imala smisla. Cemu Collin? Taj me dio najviše zabrinjavao.
"Okej. Onda cu samo ja govoriti, valjda", rekao je Jared. "Jake, htjeli bismo da nam se vratiš."
Quil je iza njega tiho zacvilio. Podržavajuci tu izjavu.
"Rastrgao si našu obitelj. Ne bi tako trebalo biti."
Nije da se nisam baš slagao s tim, ali teško da je u tome bila stvar. Izmedu Sama i mene
trenutacno je postojao izvjestan broj nerazriješenih razlika u stavovima.
"Znamo da imaš... stav o situaciji s Cullenovima. Znamo da je to problem. Ali ovo je
pretjerano."
Seth je zarežao. Pretjerano? A napasti naše saveznike bez upozorenja ne bi bilo pretjerano?
Seth, jesi li ikada cuo za pokerašku facu? Smanji doživljaj.
Oprosti.
Jared
je nacas pogledao u Setha, pa opet u mene. "Sam je voljan ne žuriti,
Jacobe. Smirio se, razgovarao s drugim starješinama. Odlucili su da
izravna reakcija više nikom nije u interesu."
U prijevodu: Vec su izgubili faktor iznenadenja, pomislila je Leah.
Cudilo me koliko su nam zajednicke misli zasebne. Copor nam je vec postao Samov copor,
vec
su nam se pretvorili u "njih". U nešto izvanjsko i tude. Narocito mi je
cudno bilo cuti kako Leah razmišlja na taj nacin -kako se cvrsto
svrstala uz "nas".
"Billy i Sue slažu se s tobom, Jacobe, da možemo pricekati da se Bella... izdvoji iz problema.
Nikome od nas ne bi bilo ugodno da je mora ubiti."
Premda
sam upravo oprao Setha zbog toga, nisam se mogao suzdržati da sada i
sam tiho ne zarežim. Znaci, njima baš ne bi bilo ugodno pociniti
umorstvo, a?
Jared je opet podigao ruke. "Mir, Jake. Znaš što hocu
reci. Stvar je u tome da cemo pricekati i vidjeti kako se situacija
mijenja. Naknadno odluciti postoji li problem sa... stvorom."
Ha, pomislila je Leah. Kako kenja.
Ne vjeruješ mu?
Znam što misle, Jake. Sto Sam misli. Klade se na to da ce Bella ionako umrijeti. A racunaju da ceš se onda tako razljutiti da...
Da cu sam biti na celu napada. Uši su mi se stisnule uz lubanju. Leina pretpostavka zvucala
mi je prilicno uvjerljivo. A i vrlo moguce. Kada... ako taj stvor ubije Bellu, bit ce mi lako
smetnuti s uma svoje sadašnje držanje prema Carlisleovoj obitelji. Oni ce mi vjerojatno
ponovno poceti izgledati kao neprijatelji - kao ništa više od pijavica i krvopija.
Podsjetit cu te, prišapnuo mi je Seth.
Znam da hoceš, mali. Pitanje je samo hocu li te htjeti cuti.
"Jake?" oslovio me Jared.
Teško sam uzdahnuo.
Leah, podi u obilazak - za svaki slucaj. Ja cu morati porazgovarati s njim, a hocu biti siguran
da se ništa drugo ne zbiva dok sam u fazi.
Daj, molim te, Jacobe. Možeš fazirati preda mnom. Usprkos mojim krajnjim naporima, vec
sam te vidjela golog - što mi nije narocito zanimljivo, pa bez brige.
Ne nastojim zaštititi nevinost tvojih ociju, nego naša leda. Briši.
Leah je kratko frknula i jurnula u šumu. Cuo sam kako joj se kandže zarivaju u tlo, tjeraju je brže.
Golotinja
je bila nezgodan, ali i neizbježan dio života copora. Nikome od nas
nije smetala prije nego što nam se Leah pridružila. Tada je postalo
nezgodno. Leah je imala prosjecnu
sposobnost vladanja svojom naravi -trebalo joj je uobicajeno vrijeme da prestane frcati iz
odjece
kad god zbog necega pošizi. Svi smo je imali priliku vidjeti. A nije da
nije bila vrijedna gledanja; samo totalno nije bilo vrijedno naci se
naknadno u situaciji da te ona ulovi kako razmišljaš o tome.
Jared i ostali opreznih su lica zurili u mjesto na kojem se izgubila u raslinju.
"Kamo je pošla?" upitao je Jared.
Precuo sam ga, zažmirio i opet se pribrao. Bilo mi je kao da zrak drhti oko mene, trese se s
mene u malim valovima. Pridigao sam se na stražnje noge i ulovio trenutak tocno tako da sam
se našao u posve uspravnom položaju kad sam se istitrao u ljudski lik.
"O", rekao je Jared. "Hej, Jake."
"Hej, Jared."
"Hvala što razgovaraš sa mnom." "Aha."
"Htjeli bismo da nam se vratiš, covjece." Quil je opet zacvilio.
"Ne znam baš mogu li samo tako, Jarede."
"Vrati se doma", rekao je, naginjuci se prema meni. Moleci me. "Možemo to riješiti. Nije ti
ovdje mjesto. Pusti i da se Seth i Leah vrate doma."
Nasmijao sam se. "Baš. Kao da ih od prvog trenutka ne preklinjem da to ucine."
Seth je frknuo iza mene.
Jared je razmislio o tome, ponovno me gledajuci s oprezom. "Onda, što cemo sada?"
Razmišljao sam o tome više od minute dok je cekao.
"Ne znam. Ali ionako nisam siguran da bi se to moglo vratiti na staro,
Jarede. Ne znam kako to ide - nemam dojam da mogu samo biti ili ne biti
Alfa kako mi se svidi. Cini mi se da je to trajno."
"Svejedno ti je mjesto uz nas."
Podigao sam obrve. "Dvama Alfama ne može biti mjesto u istom coporu, Jarede. Sjecaš se
kako nam je sinoc malo falilo? Suparnicki nagon je prejak."
"Znaci, ostatak života cete se samo družiti s parazitima?" oštro je upitao. "Ovdje nemate dom.
Vec ste ostali bez odjece", napomenuo je. "Cijelo vrijeme ceš biti vuk? Znaš da Leah ne voli
tako jesti."
"Leah može raditi što god hoce kad ogladni. Došla je svojom voljom. Ja nikome ne
naredujem."
Jared je uzdahnuo. "Samu je žao zbog onoga što ti je ucinio."
Kimnuo sam. "Ne ljutim se više."
"Ali?"
"Ali necu se vratiti, ne sada. Pricekat cemo i mi da vidimo kako ce biti. I cuvat cemo Cullenove
koliko god budemo smatrali da treba. Jer ovdje nije
samo stvar u Belli, što god vi mislili. Cuvamo one koje treba cuvati. A to se odnosi i na
Cullenove." Barem za dobar broj njih, u svakom slucaju.
Seth je tiho zaštektao, dajuci do znanja da se slaže.
Jared se namrštio. "Onda ti ocito ništa ne mogu reci."
"Ne sada. Vidjet cemo kako ce biti."
Jared se okrenuo prema Sethu, posvetivši se sada njemu po strani od mene. "Sue me
zamolila
da ti kažem - ne, da te kumim - da se vratiš kuci. Srce joj je
slomljeno, Seth. Sasvim je sama. Ne znam kako joj ti i Leah to možete
raditi. Ostaviti je ovako, netom nakon što vam je tata umro—"
Seth je zacvilio.
"Lakše malo, Jared", upozorio sam ga.
"Samo mu dajem do znanja kako stvari stoje."
Frknuo
sam svisoka. "Baš." Sue je bila najjaca osoba koju znam. Jaca od moga
tate, jaca od mene. Dovoljno jaka da igra na kartu osjecaja svoje djece
ako ce se zato vratiti doma. Ali nije bilo fer tako se poigravati sa
Sethom. "Koliko ono sati Sue zna za ovo? A vecinu tog vremena bila je
uz Billyja i Starog Quila i Sama? Ma da, siguran sam da naprosto
premire od samoce.
Jasno da slobodno smiješ otici ako tako želiš. Kao što dobro znaš."
Seth je šmrknuo.
Zatim je, sekundu poslije, naculio uho prema sjeveru. Leah je sigurno blizu. Pobogu, brza je.
Dva takta potom, Leah se naglo zaustavila u grmlju nekoliko metara od nas. Došetala je i
zauzela mjesto ispred Setha. Zadržala je nos u zraku, napadno ne gledajuci prema meni. Bio sam joj zahvalan.
"Leah?" upitao ju je Jared.
Pogledala ga je u oci i malcice iskezila zube.
Jareda njezino neprijateljsko držanje nije iznenadilo. "Leah, znaš da radije ne bi bila ovdje."
Zarežala je na njega. Nije opazila moj pogled upozorenja. Seth je zacvilio i bubnuo je
ramenom.
"Oprosti", rekao je Jared. "Necu te uzimati zdravo za gotovo. Ali tebe ništa ne veže uz
krvopije."
Leah je vrlo upadljivo pogledala svoga brata, a zatim mene.
"Znaci, želiš paziti na Setha, to kužim", rekao je Jared. Oci su mu prešle preko moga lica, a
onda
se vratile na njezino. Vjerojatno se pitao što joj taj drugi pogled
znaci - baš kao i ja. "Ali Jake nece dopustiti da mu se išta dogodi, a
on se ne boji biti tu." Jared je složio facu.
"Uglavnom, molim te, Leah. Htjeli bismo da nam se vratiš. Sam bi htio da nam se vratiš."
Leah je trznula repom.
"Sam mi je rekao da te preklinjem. Rekao mi je da doslovce kleknem ako budem morao. On bi
želio da se vratiš doma, Lee-lee, gdje ti je mjesto."
Opazio sam kako se Leah trgnula kad ju je Jared oslovio starim nadimkom kojim ju je Sam
zvao. A onda, kad je dodao te cetiri rijeci na kraju, nakostriješila se i pocela urlati kojekakva
rezanja kroza zube. Nisam joj morao biti u glavi da cujem psovke kojima ga obasipa, a to je
vrijedilo i za njega. Prakticki su se cule konkretne pogrde koje mu upucuje.
Pricekao sam da završi. "Usudit cu se pretpostaviti da je Lei mjesto gdje god sama želi biti."
Leah je zarežala, ali kako je strijeljala pogledom Jareda, procijenio sam da se slažemo.
"Cuj,
Jared, još uvijek smo obitelj, okej? Ova ce razmirica proci, ali dok
još traje, vjerojatno bi vam bolje bilo da se držite svoga teritorija.
Cisto zato da ne bi bilo nesporazuma. Nitko ne želi okršaj u obitelji,
je 1' tako? To ni Sam ne želi, zar ne?"
"Jasno da ne želi", brecnuo
se Jared. "Držat cemo se svoga teritorija. Ali koji je to tvoj
teritorij, Jacobe? Da nije možda vampirski teritorij?"
"Ne, Jarede. Zasad sam beskucnik. Ali bez brige - nece ni to trajati dovijeka." Morao sam
udahnuti. "Nije još dugo... preostalo. Okej? Onda ce Cullenovi vjerojatno otici, a Seth i Leah
se vratiti doma."
Leah i Seth zatulili su uglas, uskladeno okrecuci nosove prema meni.
"A ti, Jake?"
"Vracam se u šumu, mislim. Stvarno se ne mogu zadržati blizu La Pusha. Dva Alfe znacila bi
previše napetosti. Uostalom, ionako sam vec išao svojim putem. Prije ove nevolje."
"Što ako budemo htjeli razgovor?" upitao me Jared.
"Zatulite - ali pazite na crtu, okej? Doci cemo mi vama. A Sam vas ne mora slati u tolikom
broju. Nije nam do borbe."
Jared se namrštio, ali kimnuo je glavom. Nije mu se svidalo što postavljam Samu uvjete.
"Vidimo se još, Jake. Ili se ne vidimo." Mahnuo mi je preko volje.
"Cekaj malo, Jarede. Je li Embry dobro?"
Iznenaden izraz prešao mu je licem. "Embry? Jasno, dobro je. Zašto?" "Samo se pitam zašto
je Sam poslao Collina."
Pazio
sam kako ce reagirati, još uvijek sumnjajuci da se nešto zbiva. Vidio
sam bljesak znanja u njegovim ocima, ali izraz im nije bio onakav kakav
sam ocekivao.
"To te se stvarno više ne tice, Jake." "Ocito. Samo me zanimalo."
Krajickom
oka zapazio sam trzaj, ali nisam dao do znanja da sam ga vidio, jer
nisam htio odati Quila. Reagirao je na spomenutu temu.
"Prenijet cu
Samu tvoje... upute. Dovidenja, Jacobe." Uzdahnuo sam. "Aha. Bok,
Jarede. Hej, reci mome tati da sam dobro, može? I da se ispricavam, i
da ga volim."
"I to cu prenijeti." "Hvala."
"Idemo, decki", rekao je Jared. Okrenuo se i maknuo s vidika da se fazira jer je Leah bila tu.
Paul i Collin otišli su mu za petama, ali Quil je oklijevao. Tiho je ciknuo, a ja sam mu prišao
korak bliže.
"Ma da, i ti meni fališ, buraz."
Quil je doskakutao do mene potišteno spuštene glave. Potapšao sam ga po ramenu.
"Bit cu ja dobro."
Zacvilio je.
"Reci Embryju da mi vas dvojica nedostajete uz bok."
Kimnuo je i zatim pritisnuo nos na moje celo. Leah je frknula. Quil je podigao pogled, ali ne
prema njoj. Osvrnuo se prema mjestu kuda su ostali otišli.
"Ma da, idi doma", rekao sam mu.
Quil
je opet ciknuo i pošao za ostalima. Kladim se da ga Jared nije krajnje
strpljivo cekao. Cim je otišao, povukao sam toplinu iz sredine tijela i
pustio je da mi navre kroz udove. U bljesku jare opet sam se našao na
sve cetiri.
Mislila sam da cete vas dvojica zabrljati, podsmjehnula se Leah. Prešao sam preko toga.
Je
li to bilo okej? upitao sam ih. Brinulo me govoriti tako u njihovo ime,
kad nisam mogao cuti što tocno misle. Ništa nisam htio uzimati zdravo
za gotovo. Nisam u tom pogledu htio biti kao Jared. Jesam li rekao išta
što niste htjeli? Jesam li propustio reci nešto što sam trebao?
Super si bio, Jake! podupro me Seth.
Mogao si kresnuti Jareda, pomislila je Leah. Ne bih se bunila. Sad znamo zašto Embry nije
smio doci, pomislio je Seth. Nisam ga shvatio. Nije smio?
Jake, jesi vidio Quila? Prilicno je rastrgan, je V tako? Kladim se u deset prema jedan da je
Embry još više potresen. A Embry nema svoju Claire. Nema šanse da Quil samo tako ode iz
La
Pusha. Embry bi mogao. Zato Sam ne želi nimalo riskirati da ga
nagovoriš da dezertira. Ne želi da naš copor postane išta veci nego što
vec je.
Stvarno? Misliš da je tako? Sumnjam da bi se Embry protivio komadanju pokojeg Cullena.
Ali on ti je najbolji prijatelj, Jake. On i Quil radije bi stajali uz tebe nego se borili protiv tebe.
Pa, onda mi je drago što ga je Sam zadržao doma. Ovaj copor je vec dovoljno velik.
Uzdahnuo
sam. Dobro, onda. Znaci, zasad je sve okej. Seth, bi mogao malo držati
situaciju na oku? I Leah i ja trebamo malo ubiti oko. Ovo je djelovalo
pošteno, ali tko zna? Možda je bila pinta.
Nisam uvijek bio tako paranoican, ali sjecao sam se kako je Sam predan. Kako je posve
iskljucivo usmjeren na uništavanje opasnosti koju vidi. Hoce li iskoristiti cinjenicu da nam sada može lagati?
Nema problema1. Seth je jedva cekao uciniti sve što može. Hoceš da objasnim Cullenovima
što je bilo? Vjerojatno su još uvijek pomalo napeti.
Ja cu. Ionako bih htio vidjeti kako stoje stvari.
Primijetili su kovitlac prizora u mom sprženom mozgu.
Seth je iznenadeno zacvilio. Fuj.
Leah
je pocela mahati glavom, kao da želi istresti prizor iz svijesti. Vrag
te nece, to je svakako najodumija stvar koju sam u životu cula. Bljak.
Da imam išta u želucu, sad bih se izbljuvala.
Pa oni jesu vampiri, valjda, prihvatio je Seth nakon jedne minute, nastojeci potrti Leinu
reakciju. Hocu reci, to mi ima smisla. A ako ce pomoci Belli, onda je to dobro, je l' tako?
I Leah i ja zagledali smo se u njega.
Sto je sad?
Mami je cesto ispadao iz ruke dok je bio beba, rekla mi je Leah. Na glavu, ocito.
A i znao je glodati rešetku kolijevke. Premazanu olovnom bojom? Sudeci po priloženom,
pomislila je.
Seth je frknuo. Baš duhovito. A da vas dvoje zacepite i zaspite?