„Iskreno? Ni sama ne znam dal da vjerujem ovom pismu ili ne. Ali, i sama znaš da su pisma naša jedina veza s vanjskim svijetom. I Prorok, ali, njima ne vjerujem više ni slovca.“, odgovorila sam joj. „Ali, barem jednu stvar lako možemo provjeriti.“ Pogledala me kao da sam pala s Marsa. Okrenula sam očima i odvukla ju u žensku kupaonicu u prizemlju dvorca.
„Podigni kosu!“, rekla sam joj kad smo se obje našle pred ogledalom.
„Molim?“, opet onaj „Jesi-ti-s-Marsa-pala?“ pogled.
„Da imam šta raspustit, raspustila bi. Ali, kako imam kratku kosu, ne mogu to. Zato, digni kosu!“, ponovila sam joj. Uzdahnula je i poslušala, podigla je kosu u „frizuru“ sličnu mojoj. Okrenule smo se prema ogledalu iz kojeg su nas sada gledale dvije identične prilike. Sličile smo si kao jaje jajetu. Lizzie je zaprepašteno spustila ruke.
„I-izgleda da je ipak istina...“, promucala je.
„Izgleda.“, složila sam se. Vidjela sam da mora sjesti, pa smo izašle iz kupaone i upale u prvu učionicu koja nam se našla na putu. Sjele smo jedna nasuprot druge.
„Ja... Ne... ne mogu vjerovati. Imam sestru! Blizanku!“, rekla je, u isti mah ushićeno i začuđeno.
„I ja.“, nasmješila sam se s olakšanjem. Bojala sam se, bojala sam se njezine reakcije. Mislim, nije da svaki dan saznaješ kako imaš sestru blizanku, za koju nisi znao samo kojih 16 godinica.
„Ne shvaćam... Zašto, zašto mi ništa nisu rekli?“, upitala je, više sebe nego mene.
„Da sam završila u Slythu, rekli bi ti. Vratili bi se po mene. Ali, kako nisam, da smo sestre bi saznala tek nagodinu, kad i ja. Uostalom, pročitala si pismo. Ja ne znam ništa više nego ti.“, odvratila sam. „Kyle ti je rekao da te trebam?“, sjetila sam se što mi je prvo rekla kad sam ju ugledala. I sjetila sam se što sam ga zamolila. Očito, održao je obećanje.
„Da, Kyle mi je rekao da me tražiš. On...?“
„Zna da smo sestre, pročitao je pismo. Tražila sam te i srela ga kod Bolničkog krila. Pitao me što tamo radim, rekla sam mu da tražim tebe. I nije odustajao dok mu nisam rekla, točnije, pokazala, zašto te tražim.“, objasnila sam joj. Naglo se uspravila u stolici, kao da se nečeg sjetila.
„Ovaj... Jesi večerala?“, upitala me. Na spomen večere, moj je želudac počeo glasno negodovati.
„Očito, nisam.“, nasmijala sam se.
„Ja jesam, ali, Kyle mi je rekao da dođem razgovarati s njim nakon što mi ti kažeš što trebaš. Hoćeš sa mnom? Samo do Dvorane, ako to što mi ima reći trebam čuti samo ja.“, predložila je.
„Naravno.“, složila sam se. Strpala sam pismo u džep uniforme i uputile smo se u Veliku dvoranu. Zaradile smo nekoliko prijetećih komentara od strane Slytherina, ali, nismo se obazirale. Odmah smo uočile Kylea i ekipu i pridružile im se. Kyle nam je samo kimuo, očito uočivši koliko smo slične, sada kada je znao što je posrijedi. Sjela sam pored Carmen i upitala ju što se uopće dogodilo. Povele smo razgovor, a ja sam usput večerala. Nisam se obazriala na Kylea i Lizzie, da je meni nešto htio reći, rekao bi.