1
Baš kao ona pon stu 07, 2011 8:12 am
aureiaxxpixie.
"Fuck you,I won't do what you tell me!"
Tako dobre noge, tako duge noge…, a tek cipele… pa još schora u jezeru…aaaa, to nije samo ljubav, to je više, ta to je vokacija!
I onda neočekivano — neobuzdani bijes — kakva crna Shirley MacLaine?! Ima li ona možda 15 godina? Pak 13? 12?! Ne! Ne!! I ne!!!! Halloooo...? Koga pod milim i vedrim nebom ona zanima?!
Pa ni na selu ne bi prošla. No, mirno i bez panike, jerbo FILMSKI ćuli uši o nekakvim i navodnim premontiravanjima filma u kojima se sve što ne zaprema Cameronina zapremnima: reže!
Bez odvraćanja pogleda.
I taaaako, dok se mi radni narod ne dokopamo prijateljske verzije, zaokupimo radije čekanje mislima na nešto drugo. Cameron u planini, Cameron protiv medvjeda, Cameron akrobata, Cameron i pet prijatelja, Cameron u apoteci, Cameron pleše disko… Eto, već je lakše, nije li nego?
U međuvremenu fit for fun energije, autori su zamislili sadržaj ovakvim: dvije sestre kao potpune suprotnosti, osim broja cipela (zašto?), koje se, iako defoltno vole, ne razumiju (zašto?) i baka kao deus ex machina koji se puno prerano pojavljuje (zašto?) i razumije svu problematiku svojih unuka (zašto?). Jedna sestra: zašto ja, zašto ja, zašto ja tebe slušam? Kada ti, kada ti, kada ti ništa ne znaš! Druga sestra: Dosta, dosta, dosta! Svega mi je dosta! Baka: hi, hi, hi! Hi, hi, hi!
Ma, čovjek prosto poželi sam postati glumac. Ili pisac. Ili redatelj. Ma, bar rekviziter.
Koliko god čovjek tako o tome razmišljao, odnosno usprkos i unatoč čovjeku bilo kakvom i svakakvom, Cameronine lijepe noge i dalje će biti najveća ugoda tuđim cipelama. Bar dok ne počne igrati razvedene, samohrane majke u 40ima, a potom i bake.
Poput Shirley MacLaine. Koja, naravski, tek sad počinje za pravo živjeti. Jer uživa u svojim godinama. Istim onim koje su joj donijele iskustvo, sigurnost i samopouzdanje zbog kojih sad tako suvereno stoji iza svake uloge. Kao što glumci to već običavaju (zašto?). Jadni glumci.
No, da ipak ne bi sve što napišemo bili samo copy&paste standardi (chick lit izraz za stereotip), okarakterizirajmo sadržajno likove. Cameron (ah, Cameron) je Mary, ne, Maggie - ljepša i gluplja sestra. Toni je Rose, ružnija, ne, deblja i pametnija sestra. Shirley je obiteljskim malverzacijama zataškana Ella, sveznajuća baka s Floride. Special guest star pak predstavlja Starački dom Florida čijih 300 štićenika (od 400) se pojavljuje u ulozi statista.
Neodgovorna i razuzdana, neobrazovana i nesposobna da se uzdržava, Maggie useljava kod Rose nakon što je zla maćeha izbaci iz obiteljskog stana. Punašnija i savjesna, Harvard diploma odvjetnica Rose izbacuje Maggie nakon što ova zavede njenog dečka. Bijedna Maggie odlazi u starački dom na Floridu kod bake koju nikad nije vidjela u životu. Baka će ju preodgojiti. Rose će smršaviti. U tome će im svesrdno pomoći i simpatična ekipa umirovljenika.
Joghurt mit Sahne.
I onda neočekivano — neobuzdani bijes — kakva crna Shirley MacLaine?! Ima li ona možda 15 godina? Pak 13? 12?! Ne! Ne!! I ne!!!! Halloooo...? Koga pod milim i vedrim nebom ona zanima?!
Pa ni na selu ne bi prošla. No, mirno i bez panike, jerbo FILMSKI ćuli uši o nekakvim i navodnim premontiravanjima filma u kojima se sve što ne zaprema Cameronina zapremnima: reže!
Bez odvraćanja pogleda.
I taaaako, dok se mi radni narod ne dokopamo prijateljske verzije, zaokupimo radije čekanje mislima na nešto drugo. Cameron u planini, Cameron protiv medvjeda, Cameron akrobata, Cameron i pet prijatelja, Cameron u apoteci, Cameron pleše disko… Eto, već je lakše, nije li nego?
U međuvremenu fit for fun energije, autori su zamislili sadržaj ovakvim: dvije sestre kao potpune suprotnosti, osim broja cipela (zašto?), koje se, iako defoltno vole, ne razumiju (zašto?) i baka kao deus ex machina koji se puno prerano pojavljuje (zašto?) i razumije svu problematiku svojih unuka (zašto?). Jedna sestra: zašto ja, zašto ja, zašto ja tebe slušam? Kada ti, kada ti, kada ti ništa ne znaš! Druga sestra: Dosta, dosta, dosta! Svega mi je dosta! Baka: hi, hi, hi! Hi, hi, hi!
Ma, čovjek prosto poželi sam postati glumac. Ili pisac. Ili redatelj. Ma, bar rekviziter.
Koliko god čovjek tako o tome razmišljao, odnosno usprkos i unatoč čovjeku bilo kakvom i svakakvom, Cameronine lijepe noge i dalje će biti najveća ugoda tuđim cipelama. Bar dok ne počne igrati razvedene, samohrane majke u 40ima, a potom i bake.
Poput Shirley MacLaine. Koja, naravski, tek sad počinje za pravo živjeti. Jer uživa u svojim godinama. Istim onim koje su joj donijele iskustvo, sigurnost i samopouzdanje zbog kojih sad tako suvereno stoji iza svake uloge. Kao što glumci to već običavaju (zašto?). Jadni glumci.
No, da ipak ne bi sve što napišemo bili samo copy&paste standardi (chick lit izraz za stereotip), okarakterizirajmo sadržajno likove. Cameron (ah, Cameron) je Mary, ne, Maggie - ljepša i gluplja sestra. Toni je Rose, ružnija, ne, deblja i pametnija sestra. Shirley je obiteljskim malverzacijama zataškana Ella, sveznajuća baka s Floride. Special guest star pak predstavlja Starački dom Florida čijih 300 štićenika (od 400) se pojavljuje u ulozi statista.
Neodgovorna i razuzdana, neobrazovana i nesposobna da se uzdržava, Maggie useljava kod Rose nakon što je zla maćeha izbaci iz obiteljskog stana. Punašnija i savjesna, Harvard diploma odvjetnica Rose izbacuje Maggie nakon što ova zavede njenog dečka. Bijedna Maggie odlazi u starački dom na Floridu kod bake koju nikad nije vidjela u životu. Baka će ju preodgojiti. Rose će smršaviti. U tome će im svesrdno pomoći i simpatična ekipa umirovljenika.
Joghurt mit Sahne.
