feminist.org•forum s dušom
Osjećate li se ponekad pomalo drugačije od svojih vršnjaka?Volite li ples?Ili možda glazbu?Pišete li priče i pjesmice kao iz šale?Volite li,bolje rečeno,umjetnost?Onda je ovo pravo mjestašce za vas.Naš maleni,ali topli forum sadržava razne diskusije o umjetnosti,bilo kakvoj vrsti.
Imamo i biblioteku i kino,radionice,denvnike i RPG.
Imamo i sjajnu ekipu s kojom se uvijek možete dobro zabaviti te uklopiti.
No,osim toga,mi smo i feministički forum.Kada skupimo dosta članova,postati ćemo partner stranici za prava žena.Pomognite nam u tome,jer vašom registracijom bliže smo svome cilju.Hvala vam.

https://feminist.forumcroatian.com
https://feminist.forumcroatian.com
feminist.org•forum s dušom
Osjećate li se ponekad pomalo drugačije od svojih vršnjaka?Volite li ples?Ili možda glazbu?Pišete li priče i pjesmice kao iz šale?Volite li,bolje rečeno,umjetnost?Onda je ovo pravo mjestašce za vas.Naš maleni,ali topli forum sadržava razne diskusije o umjetnosti,bilo kakvoj vrsti.
Imamo i biblioteku i kino,radionice,denvnike i RPG.
Imamo i sjajnu ekipu s kojom se uvijek možete dobro zabaviti te uklopiti.
No,osim toga,mi smo i feministički forum.Kada skupimo dosta članova,postati ćemo partner stranici za prava žena.Pomognite nam u tome,jer vašom registracijom bliže smo svome cilju.Hvala vam.

https://feminist.forumcroatian.com
https://feminist.forumcroatian.com

You are not connected. Please login or register

Prethodna tema Sljedeća tema Go down  Poruka [Stranica 1 / 1.]

oneloveoneheart.

oneloveoneheart.
Reporter
Reporter
Najradosniji trenutak u mome životu dogodio se 1.12., kada sam po prvi put zakoračila na Njujorško tlo.
Uzbuđenje u meni je sve više raslo, a napetost se smanjivala. Ostvario mi se jedan od najvećih snova u životu. Od rođenja sam živjela u malom i siromašnom gradu velike udaljenosti od grada u kojem počivaju moji snovi. Kako sam rasla snovi su postajali sve veći i teži za ostvariti. Za svoj 18 rođendan zaželjela sam odseliti se u NY i iako ne vjerujem u čaroliju, tri godine kasnije ovdje sam. Stojim na aedromu NY uz rame s mojom najboljom prijateljicom iz djetinjstva, Lauren i razigrano se smješkam. Pogledala sam u nju i također vidjela iste emocije kao i kod mene. Na moji 12 rođendan, Lauren i ja smo počele maštati o životu u velikome gradu. Zamišljale smo urbani život, stotine ljudi na ulicama, zabave i party.
„ Amy, da li misliš da bismo to mogle postići?“ – Upitala me svojim sanjarskim pogledom, a ja nisam znala što reći. Naravno da bih voljela kada bi to bilo moguće na bilo koji način, ali s druge strane, djevojke iz malog gradića u NY? Nisam bila sigurna. Kada sam je pogledala uvidjela sam da i dalje čeka odgovor.
„ Ne znam baš, Lauren, iskreno. Iako bi ja bila najsretnija osoba kada bi to bilo tako. Zahvaljivala bi se svaki dan i ne bi nam bilo kraja.“ – Ushićeno sam pričala.
Nasmiješila mi se i shvatila sam da joj je sinula nekakva ideja. Lauren je oduvijek bila ona mudrija, a ja racionalnija i kreativnija. Ona je sanjarila, a ja rješavala probleme razumom. Unatoč toj različitosti bile smo tu uvijek jedna za drugu i činile savršeni tim. Ponekada bi se posvađale oko nevažnih sitnica, no to nije ništa.
„ Pa, mislim da imam odličnu ideju.“ – Rekla je dok sam je pozorno slušala.- „ Možda bismo mogle početi štedjeti novce sada. Na kraju za par godina bi možda prikupile dovoljno novaca barem za putovanje tamo, a možda i život.“
Da, plan joj doista nije zvučao loše, ali s druge strane postojala je velika rupa. Kolike su šanse da u NY nađemo neki jeftini stan za iznajmiti i da nam ostane dovoljno novaca za život? Nah.
Uzgred tome počele smo štedjeti, a kasnije smo pronašle preko interneta odličnu djevojku s kojom smo se sprijateljile. Dogovorile smo se s njome da ćemo sve tri živjeti skupa i plačati stanarinu. I sada pogledom tražim našu Internet prijateljicu, Taylor. Okretala sam se u gužvi dok je nisam ugledala.
Izgledala je točno kao i na slikama. Niska no vitka djevojka u trapericama i majicom s printom. Leđa joj je prekrivala plava ravna kosa. Posebno se isticala njena blijeda put.
„ Taylor!“ – Mahnula sam joj kako bi nas prepoznala i dotrčala do nje.
Nakon dugog razgovora s Taylor i Lauren uputila sam se u svoju sobu. Ugodno sam se iznenadila kada sam ugledala sobu po mome ukusu, niti malu niti veliku. U jednom kutku sobe nalazio se bračni krevet, a nasuprot njemu TV. U drugom uglu bio je radni stol s kompjuterom te do njega ormar. Osjećaj iscrpljenosti je porastao još više ugledavši krevet. Legla sam na njega i zaspala u istom trenu.
Iz sna me trgao mobitel koji je vibrirao već dobrih deset minuta.
„ Halo?“ – Čula sam glas s druge strane i prepoznala svog brata, Zaca.
„ Um.. aha, ja sam.“ – Pospano sam mu odgovorila.-
„ Već spavaš?“ – Nije sačekao odgovor.- „ A da, ja sam isto blesav, teletabisi su odavno završili.“ – Smijao se, a onda sam se i ja pridružila.-
„ Da, da. I čokolino sam pojela. A sad zbilja, trebaš nešto ili mogu spavati ponovo?“
Odjednom se uozbiljio. „ Pa, ustvari, samo sam želio ćuti kako je moja najdraža sekica i kakva je velika jabuka.“
„ Najdraža seka, ha? Misliš jedina, bedaku.“ – Nasmijala sam se i osjetila kako mi već nedostaju.- „ Pa, prilično dobro sam, kao i velika jabuka. Ne, ozbiljno, dok smo se vozili prema stanu bila sam kao wow. Baš je onakav kakvim sam ga zamišljala i još bolji. Vidjet ćeš kad me dođete posjetiti.“
„ Mhm, jedva čekam.“ – Rekao je smijući se.- „ Pa, dobro. Ne bi te više smetao. Čujemo se.“ – Preklopio je. Sad kada sam završila s razgovorom, shvatila sam da mi se više ne spava pa sam krenula u kupaonu kako bi se uredila za dan koji je pred nama. Ugledavši svoj odraz u zrcalo namrštila sam se.
Kosa mi je bila masna, a šminka razmazana što nikako nije bilo dobro s obzirom da sam danas imala razgovor za posao i morala ostaviti najbolji dojam. Na brzinu sam se istuširala i obukla bijele traperice i običnu majicu te jaknu prema tome.
„ Cure, ostavljam vas ranije. Idem do frizera.“ – Obratila sam im se.-
„ Dobro.“ – Kimnula je Taylor.-
„ Znaš, mogla bi i ja s tobom da ti pomognem pri odabiru novog izgleda.“ – Dodala je Lauren i obukla se.-
Kao što sam i rekla NY je doista bio ljepši nego što sam ga zamišljala. Sve je bilo puno trgovina, kafića. Ljudi su užurbano hodali na posao ili se vraćali izvana. Definitivno grad prema mojem ukusu.
Ušle smo u najbliži frizerski salon.
„ Dobar dan.“ – Obratila mi se starija žena za koju sam pretpostavila da je vlasnica.
„ Dobar dan.“ – Osmjehnula sam se.- „ Željela bih da mi samo kosu dovedete u formu.“
Pogledala sam svoju smeđu kovrčavu kosu u zrcalu i zamjetila kako je doista nikakva.
„ Hm, u redu. Ali ako biste željeli nešto više..“ – Malo je zastala promatrajućima.- „ Visoka, vitke građe, lijepog lica. Možda bi vam dobro došla mala promjena.“ – Nasmiješila se.-
„ Što imate na umu?“ – Upitala sam pomalo nesigurno.-
„ Uz farbanje dobivate i besplatni makeover.“
Razmjenila sam pogled s Lauren.
„ Farbanje? Um, ne znam baš.“
Vlasnica je slegnula ramenima i pozvala djevojku po imenu Tasha. Izašla je djevojka kratke crne kose i vrlo.. hm.. čudnog make-up-a.
„ Da?“
„ Što misliš, kakva bi promjena dobrodošla ovoj djevojci? Kada bi se farbala koju boju bi joj preporučila?“ – Upitala ju je.-
Nakon dužeg proučavanja i odmjeravanja napokon je rekla.- „ Definitivno promjena boje kose. Ako bi se odlučila za to ja bih izabrala svijetlo crvenu. Divno bi joj se uklapala uz kovrče. „
Tako je odjednom nastala cijela zbrka u frizerskom salonu. Usljedilo je nagovaranje, moje negodovanje, a na kraju sam izašla iz frizerskog salona s crvenom kosom do ramena i šiškama do očiju. Mogu priznati da mi se sviđala jednako kao i make up koji su mi nanjeli.
Sad je još ostao razgovor za posao.

Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh]  Poruka [Stranica 1 / 1.]

Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.